Marija Cunnington

Moje Neizrečeno

Ovo nije samo knjiga.
Ovo je dio mene koji dugo nije imao glas.

Postoje trenuci koji ne razbiju život odjednom.
Ne dolaze s jasnim krajem, bez sumnje i bez prostora za objašnjenja.
Dolaze tiho. Gotovo neprimjetno.
I ostavljaju te da stojiš između onoga što osjećaš i onoga što si spremna priznati.

Ovo je priča o prostoru u kojem počinješ pregovarati sa sobom.
U kojem ljubav polako mijenja oblik, a ti to nazivaš fazom.
U kojem istina postoji — ali joj ne dopuštaš da ima posljedice.

Nisam nestala odjednom.
Nestajala sam polako, kroz male odluke koje su svaki put izgledale bezazleno.
Kroz tišine koje su bile lakše od odlaska.
Kroz vjeru da će se nešto promijeniti, ako dovoljno dugo ostanem.

I možda je najteže priznati ne ono što se dogodilo —
nego ono što sam znala… i svejedno izabrala ne vidjeti.

Ova knjiga nije pokušaj objašnjenja.
Ona je trag.

Ako si ikada osjetila da nešto nije u redu, ali si ostala —
prepoznat ćeš ga.

Nisam otišla nakon prvog udarca.

Ne zato što nisam znala što to znači.
Nego zato što sam vjerovala da se neke stvari ne događaju stvarno — ako ih ne izgovoriš naglas.

Ako si ikada ignorirala vlastiti glas da bi zadržala nešto što te već lomilo — razumjet ćeš.